Hranom, naravno!! I to ne bilo kakvom hranom, već onom mojom, najdražom...onom koju godinama kuham i neprestano nadopunjujem. Iako sam u međuvremenu drastično promijenila prehranu ( na bolje, naravno :) ovo je i dalje ostala uvijek dostupna bilježnica koju nikad ne zagubim i stalno je pri ruci. Stoga ovo nije još jedan blog o hrani već moja osobna škrinjica s blagom, a cilj je imati sve svoje dragocjenosti na jednome mjestu.


subota, 12. svibnja 2012.

ZELENO VOLIM TE ZELENO

Ima jedna draga žena čija je košara svježe ubranog povrća zaslužna za moje zeleno osviješćivanje.
Naime, dvadesetak sam se godina poštenski trudila ubiti svaki trag vrta kojeg je nekad obrađivala moja svekrva kako bi taj dio dvorišta pretvorili u travnjak. Prošle sam godine napokon uspjela. Lijepa zelena trava i nasred travnjaka samo ogromno stablo rane trešnje u čijim bi se plodovima, velikim i sočnim, mogla udaviti. Ma prekrasno. ZEN čistoća na mom dvorištu. Napokon.
A onda se dogodila situacija s tom košarom zdravog hrskavog povrća koju sam dobila na poklon i koja me potpuno očarala, kao i mjesto na kojem je svo to povrće izraslo.
Brijeg, pogled, atmosfera, ljubav s kojom je njegovano...



Kad sam ovog proljeća izrazila želju da imam vlastiti komadić vrta, moj suprug me samo osupnuto pogledao a moj tata ( zadrti obrađivač vrta ) prokomentirao: 'rekel sam ti ja da budeš'

------Tko? Jaaa?
( Mogu biti vrlo kategorična kad u nešto vjerujem, a vjerujete, vrt je bio posljednja stvar za koju sam tada mislila da ću ikad željeti )

Eto što jedan sudbinski susret odradi. Da slučajno onoga dana nisam mogla otići u posjet toj, tada još meni nepoznatoj ženi, danas bih bila zakinuta za ovaj mali zeleni komadić zadovoljstva i jednu stepenicu odrastanja.



I tako ja, koja sam salatu zvala 'onaj drač otraga', obožavam u jutarnjim šetnjama vrtom, kad je zemlja još vlažna i rosa svjetluca na listićima kopra i špinata, pratiti kako svaka biljčica na očigled napreduje.
Nemreš vjerovati!


Zašto sve to pričam? Zato što ne vjerujem u slučajnosti.

Gotovo. Novi članak:

Ista mi je ta krasna žena jučer donijela punu vreću medvjeđeg luka o kojem do jučer ništa nisam znala, a onda sam danas na Coolinarici pronašla i napravila mraak pogačice. Savjet: obavezno probati!
Recept je OVDJE.


Ispravak. Prvo i najjednostavnije što mi je palo na pamet kad sam se vratila s posla s tom punom vrećom luka bilo je da napravim špinat od njega. Znate raditi špinatek? e pa to je to, samo što je od medvjeđeg luka. Jednostavno a malo drugačije. Servirala sam ga uz kuhano meso koje je taj dan bilo na repertoaru za ručak. Moj dragec je rekel da mu je malo prejako ( a gemišt mu nije prejaki? ), no to je vjerojatno bilo zato što preferiram sirovo pa ga nisam blanširala.
Nema veze, meni je bilo fino.